GALLERY VERNISSAGE

Josip Vaništa rođen je 17. svibnja 1924. godine u Karlovcu. 1931. kreće u osnovnu školu na Baniji, relnu gimnaziju završio je 1943., te se upisuje na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je diplomirao 1948. u klasi prof. Marina Tartaglije. 
Oko 1960. godine jedan je od osnivača grupe “Gorgona”. Grupa se zalagala za alternativne oblike djelovanja, priređivala izložbe i izdavala istoimeni časopis najavljujući konceptualizam i odustajanje od materijalizacije umjetničkih djela. 
Kada se Vaništa s Miroslavom Krležom upoznao 1952. na svojoj prvoj i zajedničkoj izložbi s Miljenkom Stančićem tadašnji direktor Jugoslavenskog leksikografskog zavoda i pisac čija je neka djela Vaništa, kao njegov pasionirani čitatelj, znao i napamet, angažirao ga je da surađuje sa Zavodom.

 

Za pripreme izbora iz Krležinih djela u pet svezaka 1970. godine, za Ediciju Pet stoljeća hrvatske književnosti, veliki je pisac prvi put zamolio Vaništu da za tu prigodu izradi pet njegovih portreta. Dotad su ga bili portretirali samo Ljubo Babić i Petar Dobrović. Vaništa će biti i posljednji slikar kojemu je Krleža pozirao.

Bio je najbliži Krležin prijatelj sve do smrti poznatog pisca.
Tijekom plodonosnog rada, Vaništa je izlagao u Zagrebu, Karlovcu, Opatiji, Rijeci, Osijeku, ali i diljem svijeta, od New Yorka, Pariza, Londona, do Damaska, Pekinga i Bombaya. Dobio je, među ostalim, tri velike nagrade u nas - Nagradu grada Zagreba, Vladimir Nazor i Branko Gavella.

Uz slikanje podjednako ga zaokuplja crtanje i pisanje. Portrete crta po modelu ili prema fotografiji. Objavljuje ilustracije u dnevnom i revijalnom tisku, bavi se opremom knjiga i scenografijom za što je nagrađen 1983. 
Kao sveučilišni profesor crtanja i likovnog oblikovanja obrazovao je i odgojio mnoge generacije arhitekata.
Vrhunski intelektualac širokih interesa je i izvrstan pisac koji duboko promišlja život i stvarnost u kojoj živi i o kojoj ima puno toga kazati.
Iskazao je to i u pet knjiga eseja o umjetnosti i poznatim ličnostima s kojima se družio pola stoljeća - Zapisi I, Zapisi II, Knjiga zapisa,
Novi zapisi i peta knjiga Skizzenbuch 1932-2010. Iza otvorenih vrata, koju je 2010. objavio u svojoj 86. godini. 2001. primio je Vjesnikovu nagradu za književnost.